Ponešto o Zumbi i kako se to “zumba” kod Vanje?

Zumba? Sigurno se pitate što je to uopće? Čuli ste o tome od svojih prijatelja, u medijima, na faksu, školi, poslu i pitate se što je to točno? Uskoro ćete saznati što je to osvojilo milijune ljudi širom svijeta.

DSC_0457

Zumba Fitness® je program koji je primjeren za sve dobne skupine. Neovisno o tome u kakvoj ste fizičkoj kondiciji, imate li bilo kakvog ili pak nikakvog iskustva u plesu. Sasvim je nebitno jeste li žena ili muškarac. Na kraju krajeva Zumbu je izmislio muškarac. Alberto Perez stvorio je plesne satove Zumbe. Sredinom devedesetih, ovaj veliki ljubitelj latino glazbe, krenuo je održati sat aerobika, no na trening je zaboravio ponijeti CD-e s “klasičnom” glazbom za treninge. U svom je ruksaku slučajno imao CD-e s latino glazbom (merengue, salsa) i počeo improvizirati uz tu glazbu kako sat ne bi propao. Međutim, tom spontanom improvizacijom Alberto je toliko zaludio svoje vježbače da se odlučio posvetiti stvaranju programa Zumba Fitness®-a.

1999. Alberto je svoj novi plesni stil doveo u Miami, a već 2001. sastao se s poduzetnicima Albertom Perlmanom i Albertom Aghionom, podrijetlom također iz Kolumbije, koji su zajedno odlučili Zumba® Fitness pretvoriti u svjetski brand. Tri Alberta formirala su savez i stvorili tvrtku Zumba Fitness kako bi ostvarili svoju viziju. Na ovaj način zaštitili su riječ Zumba® te proširili brand po cijelom svijetu. Prvo je izašao DVD, a zatim je uslijedila potražnja za treninzima i instruktorima Zumba® -e. Još veće proširenje prouzročilo je lansiranje Zumbawear™ odjeće, pribora i glazbenih CD-a. Upravo Albertov DVD je u 2008. godini bio jedan od najprodavanijih kućnih fitness DVD-a na kojem su mu se pridružile i njegove dvije instruktorice Tanya Beardsley i Gina Grant. Trenutno zadnji izum Zumbe pojavio se 2010. godine, kada je Zumba Fitness predstavio svoju prvu video igru – Zumba Fitness namijenjenu za Kinect za Xbox 360, Wii i PLAYSTATION.

Zumba je trenutno najpopularniji način vježbanja u svijetu. To je svjetski program čije su prednosti primijetili i prepoznali milijuni ljudi diljem svijeta. Bazirana je na privlačnim i egzotičnim plesovima kao što su cumbia, salsa, merengue, reggaeton, samba, belly dancing, tango, flamenco, mambo, cha-cha-cha itd. koji se izmjenjuju tijekom treninga. Danas program Zumbe možete naći u svim teretanama i studijima diljem svijeta i upravo su to dokazi uspješnosti koncepta. No to nije sve od Zumbe već se ona nastavlja širiti i razvijati. Od svojih skromnih početaka postala je globalni pokret, mogli bismo reći stil života. Postoji pet vrsta Zumba Fitness®-a: klasičan Zumba® Fitness, Zumbatomic® za djecu, Zumba Gold® za početnike i starije te za sve kojima odgovara lakši intenzitet, Zumba Toning™ za definiciju mišića uz pomoć bučica i Aqua Zumba™ u vodi.

Sat Zumbe kod instruktorice Vanje

Sat Zumbe kod instruktorice Vanje

No, kako vas ne bih davio suhoparnim detaljima o nastanku i povijesti Zumbe, zaputio sam se u obližnji fitness centar na sat Zumbe kod instruktorice Vanje Gojković. Ono što je posebnost Zumbe jest činjenica da se plesni satovi Zumbe razlikuju od instruktora do instruktora. Upravo je u tome čar Zumbe. Svaki instruktor bira pjesme na koje će se plesati na određenom satu i osmišljava koreografije za taj trening.

Upravo iz tog razloga odlučio sam provesti sat na Zumbi kod Vanje.  Sat obično započinje nekom warm-up pjesmom, a završava laganom pjesmom za istezanje. Na ovim satovima možete plesati na razne hitove kao što su Moves Like Jagger – Maroon 5, Gangnam Style – PSY, Michel Telo – Ai Se Eu Te Pego i još mnoge druge. Ono što je nevjerojatno jest ta količina dobre i pozitivne energije koja se osjeća u dvorani tijekom cijelog treninga. Atmosfera u dvorani rasplesala bi i one koji vjerojatno nikad ne plešu.

Instruktorica Zumbe Vanja Gojković izvodi jednu od koreografija

Instruktorica Zumbe Vanja Gojković izvodi jednu od koreografija

Osjećate li se depresivno, tužno i nemate volje za ničim moja topla preporuka je da posjetite sat Zumbe kod Vanje. Vesela atmosfera na satu ponijet će vas i zaboravit ćete na vaše svakodnevne probleme. K tome ćete još izgubiti i ponešto kalorija, a postoji li bolje od činjenice da se zabavljate i topite suvišne kilograme? Velika stvar koju Zumba postiže je što u ljudima stvara želju da dolaze na treninge, a biti uporan i vježbati u kontinuitetu jedan je od važnijih principa kojih bi se čovjek trebao držati ako želi postići rezultate.

Zumba Fitness djeluje na sve skupine mišića. Jačaju se i oblikuju noge, stražnjica, trbušna muskulatura, ruke, ramena, leđa i prsa. Pruža blagodati aerobnog treninga (pozitivno utječe na kardiovaskularni i kardiorespiratorni sustav te na smanjenje potkožnog masnog tkiva) te intervalnog treninga (izmjenjuju se intervali visokog intenziteta s intervalima aktivnog odmora dakle niskog intenziteta).

Na ovim plesnim satovima susrest ćete djevojčice u dobi od 13 godina pa i dame od 60-70 godina. Dakle, stvarno ne postoje ograničenja oko toga tko sve može posjećivati treninge Zumbe. Moje iskustvo sa Zumbom krenulo je prošle godine u 10. mjesecu. Dugo sam odolijevao otići na trening Zumbe budući da je u našem društvu prevladava stav da plesne satove mogu posjećivati samo žene. Mogu reći da je to obična glupost i mi muškarci znamo kada odemo u neki klub zaplesati i u tome nema ništa loše. U dane kad sam loše volje, neraspoložen ili mi se nešto loše dogodilo samo posjetim sat Zumbe i tih sat vremena zaboravite sve probleme. Na kraju krajeva, Zumbu je i osmislio muškarac. U SAD-u velik broj muškaraca posjećuje sat Zumbe, tako da ne postoji razlog da i vi, bili žena ili muškarac učinite isto.

Zumba Vanja

Zumbu preporučujem prvenstveno svima onima koji su se zapustili, ulijenili te imaju višak potkožnog masnog tkiva kojeg se uporno žele riješiti, a odlasci na razne aerobik ili fitness programe im do sad nisu bili dovoljno motivirajući.  Što još reći osim, ako još niste krajnje je vrijeme da isprobate ples koji je zaludio cijeli svijet. Kako to izgleda kod Vanje, pogledajte u videu koji slijedi! 🙂

Oglasi
od ivannekic

Dramski odgoj – gluma ili nešto drugo?

U zadnje vrijeme puno slušam o dramskom odgoju kao odgojno – obrazovnoj metodi. Pitam se nije li to gluma? Pa predstave se rade svako malo i to po osnovnim i srednjim školama. Postoji li razlika između glume i dramskog odgoja? Postoji!

Dramski odgoj u Teatru Tirena

Dramski odgoj u Teatru Tirena

Dramski odgoj skup je metoda poučavanja i učenja koje se koriste dramskim izrazom kao čovjekovom sposobnošću kojom se on služi tijekom sazrijevanja i odrastanja. Ono u čemu se dramski odgoj razlikuje od glume kao takve jest što dramski odgoj nema za svoj isključivi cilj profesionalno bavljenje dramskom umjetnošću. Dramski odgoj prije svega odgaja za život i namijenjen je djeci bez obzira na dob. U svijetu se razvio posebno u posljednjih tridesetak godina. U mnogim zemljama on je uključen u i priznat kao važan dio sustava općeg obrazovanja. U mnogim zemljama dramski se odgoj poučava kao poseban predmet u školama, dok se istovremeno, kao odgojno-obrazovna metoda, uvodi u mnoga obrazovna područja. U mnogim zemljama postoje nacionalne udruge koje promiču i skrbe se o dramskom odgoju. U Hrvatskoj postoji Centar za dramski odgoj.

2013-01-09 18.30.43

Dramski se odgoj u svijetu razvio naročito tijekom posljednjih tridesetak godina. Osnovni poticaj dolaziio je poglavito iz anglosaksonskih zemalja šireći se najprije na zemlje svog kulturnog utjecaja (primjerice, bivše kolonije), zatim na Skandinaviju. Danas je utjecaj očit i snažan kako u razvijenim tako i u nerazvijenim te u tranzicijskim zemljama. U nizu zemalja izgrađeni su nacionalni sustavi dramskog odgoja i pedagogije u kojima ključno mjesto zauzimaju vrhunske obrazovno-znanstvene ustanove, u pravilu na pedagoškim i umjetničkim fakultetima značajnih sveučilišta. To su središta koja osmišljavaju, razvijaju, istražuju i usmjeravaju dramsku pedagogiju te obrazuju dramske pedagoge koji su priznata i cijenjena profesija. U velikom broju zemalja dramski je odgoj zaseban nastavni predmet, ali se istovremeno kao metoda uvodi i koristi u nizu drugih nastavnih područja.

U Hrvatskoj postoje brojni teatri koji provode porgram dramskog odgoja, a jedan od njih je i Teatar Tirena. Programe dramskog odoja u Teatru Tirena vodi mlada studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti Ana Kolak. Ona već četiri godine vodi dramske grupe za djecu osnovnoškolskog uzrasta. Vodi tri grupe tjedno po sat i pol, a kaže kako jednostavno obožava raditi s djecom. Kaže kako nije uvijel kao raditi taj posao budući da se djeca ponekad porječkaju, no oni vole svoju “učiteljicu” te se na kraju sve dobro završi. Oduvijek je htjela upisati Akademiju dramskih umjetnosti, no sasvim slučajno je završila na novinarstvu i sada želi raditi i kao novinarka.

Voditeljica dramske grupe Ana Kolak s jednom od polaznica

Voditeljica dramske grupe Ana Kolak s jednom od polaznica

U svojim grupama ima polaznike od šest i sedam godina, a najstariji polaznici imaju 14 godina. Odlučio sam se na posjet grupi najmlađih polaznika. Uistinu je fascinantno što sve ta mala djeca mogu izmisliti i napraviti. Kroz dramski odgoj djeca razvijaju svoje motoričke sposobnosti te svoj vokabular. Kao složen i integrirajući oblik učenja dramski odgoj pomaže djetetu u sljedećem:

  • da izrazi i razvije svoje osjećaje, sklonosti, sposobnosti i stavove,
  • da razvija govorne i izražajne sposobnosti i vještine,
  • da razvije maštu i stvaralačkost,
  • da stekne i razvija društvenu svijest i njezine sastavnice: (samo)kritičnost, odgovornost i snošljivost,
  • da razvija humana moralna uvjerenja,
  • da stekne sigurnost i samopouzdanje,
  • da razumije međuljudske odnose i ponašanje,
  • da se nauči surađivati, cijeniti sebe i druge te kako steći priznanje drugih

Ako još uvijek dvojite oko toga biste li upisali svoje dijete/rođaka/brata/sestru ili nekog od vaših najmilijih poslušajte što o tome svemu kaže voditeljica dramskih grupa u Teatru Tirena Ana Kolak.

od ivannekic

Misija Vip Snow Queen Trophy ili kako to sve izgleda na Sljemenu?

Nikada nisam bio neki stručnjak za sport pa u ovom postu nećete pročitati izvještaj o onom sportskom dijelu cijelog natjecanja. Ivica Kostelić bio je odličan četvrti nakon prve vožnje, a drugu vožnju završio je na 8. mjestu. Austrijanac Marcel Hirscher drugi put zaredom postao je sljemenski snježni kralj. I da, to bi bilo otprilike sve što ćete čuti o tome.

Crveni spust

Crveni spust

Kolegica Iva Lukač i ja zaputili smo se tog jutra, 6. siječnja prema Sljemenu, odnosno na Snježnu Kraljicu. Autobusi koji su nas prevozili do staze polazili su s Mihaljevca. Postojale su tri zone. Autobus u zoni A polazio je s Mihaljevca prema Domu Željezničara, autobus u zoni B prema Ženskom Sedlu a autobus u Zoni C prevozio je gledatelje iz Stubičkih toplica do Apartmanske kuće “Snježna kraljica”. Kolegica i ja imali smo ulaznice za zonu B.

Dvadesetominutna vožnja prema Ženskom sedlu puna je serpentina i definitivno nije za one slabijeg želuca, a pogotovo za one koji su na tu utrku krenuli pijani. Nažalost bilo je i takvih. Dolaskom na Žensko Sedlo čekalo nas je 20 minuta hoda do Crvenog spusta gdje se održavala utrka. Budući da je bilo prilično bilo je mnogo blata tako da ste već do same staze poprilično blatnjavi. To je onaj neugodan dio cijele priče. Velika mana zone B jest ta što su gledatelji te zone stizali s druge strane staze, a Krumpirište (prostor za zabavu i okrjepu) nalazio se s druge strane staze. Kako je jedini put do druge strane staze vodi upravo preko staze tako smo ja i kolegica morali pričekati puna dva sata da prođe prva vožnja kako bismo mogli doći do hrane.

Gledatelji na Crvenom spustu

Gledatelji na Crvenom spustu

Nakon što su prostrli tepih kako bismo prešli preko staze, zaputili smo se prema Krumpirištu. Na Krumpirištu je bila postavljena pozornica na kojoj je bio organiziran zabavni program za gledatelje kao i šatori u kojima se dijelila hrana. Tako ste se mogli osladiti zagorskim grahom s kobasicama, hot-dogovima i sendvičima a za one najmanje bile su tu i Milka čokoladice. Zabavni program vodio je DJ Antene Zagreb Ivan Vukušić, a atmosferu je uz DJ-a Antene Zagreb zagrijavao i bend Živa legenda. Posebno moram pohvaliti bend za odlično podizanje atmosfere na Krumpirištu. Veliki problem na Krumpirištu bilo je blato. Ispred pozornica nalazila se ogromna kaljuža u kojoj ste mogli upasti u blato doslovce do koljena, a neki od prisutnih uspjeli su zamazati i jakne. Naravno, ništa to nije smetalo ljudima koji su ovdje došli navijati i bodriti našeg Ivicu Kostelića, a i sve druge skijaše.

Krumpirište

Krumpirište

Odlični navijači i predivna atmosfera ono su što svake godine oduševljava kako nas novinare, tako i skijaše. Marcel Hirscher, snježni kralj 2013. u izjavi kojoj je dao medijima istaknuo je upravu tu odličnu atmosferu navijanja na Sljemenu. Za svakog skijaša navijalo se i vikalo kao da svakog trena prolazi Ivica Kostelić. Atmosfera je to koju vam teško tko može opisati već ju treba doživjeti, a djelić atmosfere sa Sljemena pokušat ću dočarati putem fotografija i snimaka. Sljemensku utrku obilježila je gusta magla i snijeg koji je lagano padao pa je vidljivost na nekim mjestima bila smanjena. No, ništa nije moglo obeshrabriti navijače na vrhu Medvednice da navijaju iz sveg glasa.

Atmosfera u gledalištu

Atmosfera u gledalištu

Vozeći se u autobusu prema Mihaljevcu odlučio sam kako ću i sljedeće godine doći ovdje i bodriti skijaše. Zašto? Rekao bih zbog odlične atmosfere koju možete doživjeti, a i neusporediv je doživljaj pratiti utrku uživo i s TV-ekrana. Dio atmosfere iz gledališta i na Krumpirištu možete pogledati u videima koji slijede!

od ivannekic

Moje iskustvo s volontiranjem u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu

Da mi je prije nekoliko godina rekao da ću raditi tj. volontirati u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu rekao bih mu da se šali. Ta insititucija u meni je uvijek izazivala strahopoštovanje. Uvijek sam se pitao kako je to raditi u ustanovi gdje se nalazi toliko visokopozicioniranih osoba sa Sveučilišta u Zagrebu. Rektor Sveučilišta, prorektorice i prorektori i Rektorski zbor samo su neke od osoba i institucija samo su djelić osoba i ureda koji djeluju unutar Rektorata. Rektorat Sveučilišta u Zagrebu nalazi se na adresi Trg maršala Tita 14 u zgradi Pravnog fakulteta.

Prije nekoliko mjeseci na mrežnim stranicama Sveučilišta u Zagrebu i mog matičnog fakulteta, Fakulteta političkih znanosti izašao je natječaj za volontiranje u Uredu za odnose s javnošću Sveučilišta. Ne očekujući previše, poslao sam e-mail s prijavom. Tjedan dana nakon stigao je poziv iz Rektorata od glasnogovornice Sveučilišta mr. sc. Tamare Dagen. Ona me obavijestila kako sam prošao u uži krug i kako trebam doći na razgovor. S malom tremom, nekoliko dana poslije zaputio sam se u Rektorat. Zbunjen tim velikim hodnicima s mnogo soba, malo sam lutao hodnicima no ubrzo sam naletio na koordinatoricu studenata Romanu, koja je volontirala cijelu prošlu godinu i dočekivala nas nove i zbunjene studente novinarstva i komunikologije. Na natječaj su se mogli prijaviti studenti diplomskog studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i studenti diplomskog studija komunikologije na Hrvatskim studijima.

Zgrada Rektorata Sveučilišta u Zagrebu

Zgrada Rektorata Sveučilišta u Zagrebu

Nekoliko minuta kasnije, glasnogovornica me pozvala u vijećnicu na razgovor. Očekujući vrlo služben i hladan ton glasnogovornice, nemalo sam se iznenadio ljubaznošću i gostoljubivošću kojom sam primljen na razgovor. Glasnogovornica me pitala par pitanja o meni i o tome čime se bavim osim studija. Nekoliko dana kasnije, stigla je dobra vijest. Primljen sam! Postao sam volonter u Uredu za odnose s javnošću Sveučilišta u Zagrebu u Rektoratu Sveučilišta. Vjerujem da vam ovo zvuči sve jako službeno i zastrašujuće, meni je također tako zvučalo na prvu, no moja iskustva sve su samo ne zastrašujuća. Dočekala me vesela, prijateljska atmosfera uz dozu ozbiljnosti, jer ipak se radi o poslu. No, vjerujte, iza tog zastrašujućeg i dugačkog naslova, Rektorat Sveučilišta u Zagrebu kriju se dobri, pristupačni i nadasve profesionalni ljudi. Svi redom od osobe koja sjedi na porti pa do Rektora prof. dr. sc. Alekse Bjeliša, osobe su s kojima najnormalnije možete popričati i postaviti im pitanja bez ikakvog straha. Dapače, oni su ovdje da biste im postavljali pitanja i da biste im rekli što vas eventualno muči.

Volonterka Matea preuzima članke s Interneta

Volonterka Matea preuzima članke s Interneta

Sada se vratimo poslu koji obavljam kao volonter u Uredu. Naša zadaća je odrađivati press cliping na kojem se prikupljaju članci kako o Sveučilištu u Zagrebu, tako i o ostalim insititucijama visokog obrazovanja u Hrvatskoj te ministru Jovanoviću i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. U uredu volontira nas šestero. Dvoje volontira ponedjeljkom (budući da volonteri ponedjeljkom moraju obraditi i naslove od subote i nedjelje), a ostale dane po jedan volonter. Radni dan svakog od volontera započinje u 8. 30 h prelistavanjem tiskanih izdanja Jutarnjeg lista, Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije i Novog lista. Iz tiskanog izdanja izrezuju se svi članci koji imaju bilo kakve veze sa Sveučilištem u Zagrebu i ostalim institucijama visokog obrazovanja u Hrvatskoj, kao i s MZOS-om. Nakon izrezivanja članaka sjedamo za računalo i pokrećemo internetsku stranicu Press Cut koja generira članke koje imaju veze sa sveučilištima i ministarstvom, a budući da mi ne možemo popratiti sve lokalne novine u RH, sustav je to koji takve stvari prati i bilježi umjesto nas. Također se prate i arhiviraju članci s pet hrvatskih portala. Nakon što sve to napravimo, objave se uploadaju u bazu Sveučilišta u Zagrebu te se e-mailom šalje poveznica na medijske objave za određeni dan svim uredima Sveučilišta u Zagrebu. Također se radi i na analizi medijskog sadržaja tj. objava o sveučilištima i svemu što ima veze s visokim obrazovanjem u Hrvatskoj.

Volontira se na rok od godinu dana i nakon toga se dobiva potvrda i preporuka za posao Ureda za odnose s javnošću Sveučilišta. Moja iskustva s volontiranjem su pozitivna. Postavljen sam za koordinatora volontera i mogu reći da koordiniram jednu malu, ali vrijednu grupu ljudi koja je voljna raditi i uvijek je spremna pomoći. O svojim kolegama mogu reći sve najbolje i mislim da ćemo i nakon što završimo ovaj posao ostati prijatelji te s vremena na vrijeme odlaziti na kave.

Volonteri Ureda za odnose s javnošću Sveučilišta u Zagrebu

Volonteri Ureda za odnose s javnošću Sveučilišta u Zagrebu

Svima onima koji razmišljaju gdje bi odradili praksu, a žele se baviti PR-om, moja topla preporuka je upravo Ured za odnose s javnošću Sveučilišta. Iako je posao odgovoran, ne zahtjeva puno vremena jer nas je dosta, a i podrazumijeva se da smo studenti čije su fakultetske obaveze još uvijek na prvom mjestu. Mislim da je upravo to velika prednost volontiranja ovdje. Glasnogovornica Tamara Dagen ima razumijevanja za obaveze na fakultetu. Naučit ćete puno toga, upoznati nove kolege i pritom steći nova iskustva i nove prijatelje.

od ivannekic

Lift & pump – treninzi i mršavljenje na “američki” način

Novogodišnji blagdani napokon su završili i sam pogled na vagu dovodi vas do očaja? Uobičajena je to slika koju svake godine proživljavaju ljudi kako u Hrvatskoj tako i u ostatku svijeta. Moja spoznaja da imam višak kilograma i da trebam nešto poduzeti započela je doduše još prošlog Uskrsa. Nakon uskršnjih blagdana odlučio sam se zaputiti do najbližeg fitness centra i upisati se na grupne programe. Sugerirali su mi da započnem programom pod nazivom Lift&pump kod trenerice Vanje. Nakon što sam se presvukao zaputio sam se u dvoranu, pripremio rekvizite (strunjača, steper, šipka, utezi i bućice) i krenuo s treningom. Mislio sam da je to još jedan od aerobic programa u nizu, no sama koncepcija treninga me iznenadila.

Lift & Pump

Lift&pump jest program namijenjen osobama koje redukcijom potkožnog masnog tkiva žele smanjiti težinu te učvrstiti i definirati svoje tijelo. On se izvodi uz korištenje šipki i utega, te ostalih rekvizita. Vježbe za svaku mišićnu skupinu izvode se uz drugu pjesmu. Trajanje pjesama jest 3 – 6 minuta, no broj ponavljanja i opterećenje na šipkama su veliki. U Sjedinjenim Američkim Državama velik je trend ovakvih programa upravo zbog njegove djelotvornosti.

“Prednost ovog programa jest što u kraće vrijeme daje bolje rezultate. Brze promjene vidjela sam na sebi.”, rekla nam je Vanja Gojković, instruktorica fitnessa i voditeljica programa Lift&pump. Kaže kako se za uvođenje ovakvog programa u svoje treninge odlučila jer je i sama isprobala tu vrstu treninga. “Jedno ljeto kad sam bila u Kanadi, saznala sam da se u jednom fitness centru izvodi taj program, otišla na trening i jako mi se svidjelo. To je razlog zašto sam uvela tu vrstu programa i na svojim treninzima.”, kaže Vanja.

Instruktorica fitnessa Vanja Gojković izvodi jednu od vježbi

Instruktorica fitnessa Vanja Gojković izvodi jednu od vježbi

Kako je mene kao vježbača, zanimala borba protiv viška kilograma, upitao sam ju i može li se pohađanjem samo te vrste treninga izgubiti kilograme? Kaže kako je vrlo teško skinuti kilograme bilo kojom vrstom treninga ako ne napravimo određene korekcije u prehrani i pripazimo na unos kalorija. “Zabluda je da se samo odlaskom na trenige mogu izgubiti suvišni kilogrami, jer se na ovakvoj vrsti treninga izgubi u prosjeku 500-600 kalorija. Ako razmotrite da je preporučen dnevni unos kalorija za žena 1500 kalorija, a za muškarce 2200 kalorija, onda to nije niti pola dnevnog unosa kalorija. Dakle bez određenih promjena u prehrani teško je postići rezultate u borbi s viškom kilograma.”, dodaje.

Iako je ovaj program namijenjen oba spola, većina polaznica programa su još uvijek žene. Zašto je tome tako teško je reći, no Vanja smatra da se tu radi o stereotipima i predrasudama. “Naše društvo još uvijek dosta zaostaje za drugim europskim zemljama. U drugim zemljama je, na primjer, sasvim normalno da muškarci posjećuju plesne satove Zumbe dok je u Hrvatskoj prava rijetkost vidjeti mušku osobu koja dolazi na takav tip treninga.” Kaže kako je moguć razlog i spol. Muškarci se većinom poistovjećuju s muškarcima, pa im je neugodno  dolaziti na treninge takvog tipa koje vodi ženska osoba. Kad sam prvi put kročio u dvoranu i počeo trenirati, svi stereotipi koje sam imao su pali u vodu. Fascinantno je koliko žene kilograma mogu podići, a i trening među mnogo djevojaka svakako vas motivira da budete što bolji.

Pump

Bilo kako bilo, najbitniji od svega su upravo rezultati koje na tijelu daje ovakva vrsta treninga. Budući da se na treninzima podižu vrlo velike težine na šipkama i radi se vrlo velik broj ponavljanja, trening je izuzetno učinkovit za povećanje mišićne mase i vrlo brzo se vide rezultati. Takvo što govorim iz iskustva. Kad sam tek počinjao s ovom vrstom treninga mogao sam podići vrlo male težine, a već nekoliko mjeseci nakon moje je tijelo ojačalo, zategnulo se i mogu podići prilično velike težine.

Kad se idući put nađete u situaciji da imate višak kilograma – ne očajavajte i ne pribjegavajte razno-raznim “čarobnim napitcima”, već pravac u teretanu i na Lift&pump kod trenerice Vanje! 🙂

od ivannekic

Fuliranje kod Uspinjače ili kako je gospon Fulir oduševio Zagreb?

O Fuliranju kod Uspinjače vjerojatno ste već jako puno čuli i sama pomisao na to da ću Vam ovdje opisivati koji se svi štandovi nalaze na Fuliranju užasava Vas? E pa ne brinite, nećete dobiti još jedan izvještaj iz Tomićeve. Odlučio sam, za one koji ne znaju tko je gospon Fulir, istražiti tko je to bio i pokušati objasniti zašto je ovaj projekt postigao tako velik uspjeh. Sjednite, privežite se i polijećemo!

Gospon Fulir lik je iz jednog od najpoznatijih hrvatskih filmova – “Tko pjeva zlo ne misli”. Taj film jedan je od nagledanijih u hrvatskoj povijesti, a strukturiran je u obliku dnevnika. Snimljen je prema antologijskoj prozi Iz dnevnika malog Perice, zagrebačkog pjesnika i pripovjedača Vjekoslava Majera, a film je 1970. godine režirao Krešo Golik.

Glavnina zbivanja odvija se u gornjogradskom stanu obitelji Šafranek, u njihovu dvorištu. Početkom druge polovice tridesetih godina dvadesetog stoljeća u Zagrebu, mlada i privlačna gospođa Ana Šafranek (Mirjana Bohanec) osjeća da vene u braku sa svojim mnogo starijim mužem Franjom (Franjo Majetić). Radnja se jednim dijelom odvija i u gostionici “Kod Žnidaršića”, u kojoj je Franjo ispijao svoje gemište. Prilikom izleta u Samobor srce joj svojim kavalirskim gestama i očitom naklonošću razgali elegantni gospodin Fulir (Relja Bašić), koji je uskoro posjeti u njezinu zagrebačkom stanu i izjavi joj ljubav. Istovremeno, u Fulira se zagleda Anina starija sestra Mina (Mia Oremović), neugledna usidjelica. Franjo se dosjeti da bi bilo zgodno Fulira oženiti s Minom, što se nimalo ne svidi Ani. Svjedok tih ljubavno-obiteljskih peripetija je mali Perica, sin Šafranekovih. FIlm je sniman u dvorištu, u Basaričekovoj 11, a legendarna gostionica kod “Žnidaršića” nalazila se preko puta u Basaričekovoj 9.

S lijeva na desno: Mina (Mia Oremović), Ana Šafranek (Mirjana Bohanec) i gospon Fulir (Relja Bašić)

S lijeva na desno: Mina (Mia Oremović), Ana Šafranek (Mirjana Bohanec) i gospon Fulir (Relja Bašić)

Sad kad znate nešto više o gosponu Fuliru, bilo bi dobro spomenuti da se navodno gospon Fulir šetao i po Fuliranju kod Uspinjače, no ja i kolegica koja je posjećivala ovaj događaj, nismo ga uspjeli pronaći.

Sada bih se posvetio jednoj drugoj, no ne manje bitnoj stvari, a to je ogroman uspjeh ovog projekta. Moje skromno mišljenje jest da je ovom projektu najviše pridonio upravo dobar Community management. Facebook stranicu “Fuliranja kod Uspinjače” trenutno prati 10.834 ljudi. Svakodnevno se ovdje objavljuju razne slike iz Tomićeve, slike starog Zagreba i ono što je stare Zagrepčane, a i ostale razveselilo – stari agramerski bonton. Korištenje starog zagrebačkog dijalekta i kombinacija dobrog CM-a polučili su više nego odlične rezultate.

Screenshot s Facebook stranice "Fuliranje kod Uspinjače"

Screenshot s Facebook stranice “Fuliranje kod Uspinjače”

Novu 2013. godinu posjetitelji “Fuliranja” mogu provesti u ugodnom društvu Nine Badrić, a pritom ćete se moći okrijepiti rakijama, kuhanim vinom i ostalim slasticama koje nude štandovi u Tomićevoj.

Tomićeva

I za kraj, kao što bi Vam rekli i na Fuliranju, kisdihand i kušlec do nekog drugog Fuliranja v Tomićevoj! 🙂

Rakijarnica "K Žnidaršiću"

Rakijarnica “K Žnidaršiću”

od ivannekic

Advent u Zagrebu – hrvatskoj metropoli

Advent u Zagrebu zasigurno nije tako blještav i raznolik kao onaj u Beču, no ono što je sigurno jest činjenica da je on svake godine sve bolji. Iako nisam od onih ljudi koji vole provoditi vrijeme na otvorenom u ove hladne zimske dane, odlučio sam provesti jedno prijepodne u centru grada kako bih vam što bolje predočio atmosferu Adventa u Zagrebu.  On se provodi na nekoliko lokacija u gradu, no glavnina događanja odvija se, očekivano, na glavnome gradskom trgu – Trgu bana Josipa Jelačića. Tamo se nalazi najveće božićno drvce, a svake adventske nedjelje palila se nova svjećica.

Šator na glavnom zagrebačkom trgu

Šator na glavnom zagrebačkom trgu

Došašće ili advent razdoblje je u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. U zapadnom kršćanstvu došašće počinje četiri nedjelje prije Božića, a završava 24. prosinca na Badnjak. Mnogobrojni hrvatski narodni običaji vezani uz Došašće svjedoče o posebnostima sredine i vremena u kojem su nastali, ali i o vjekovnoj pripadnosti europskoj kulturnoj sredini. U želji da se što dostojnije i što ljepše obilježi Kristovo rođenje tjednima su trajale pripreme za Božić. Molilo se i postilo, ali i družilo, zabavljalo i veselilo. Prizivalo se obilje i proricala budućnost. Tako se zajednički, uz pjevanje i molitvu, išlo na prvu jutarnju misu – zornicu, a već na Sv. Barbaru pojavljivali su se prvi čestitari. Na Nikolinje se djecu darivalo voćem i plašilo Krampusovim šibama i lancima, dok su u noći Sv. Lucije djevojke, u snu, pokušavale doznati za kojeg će se momka udati.

Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama. Jedan od običaja koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja. I dok se običaj sijanja pšenice sačuvao i u gradovima, dotle su i u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.

Advent

To su samo neki od mnogbrojnih hrvatskih običaja u ovo blagdansko vrijeme. U Zagrebu je već nekoliko godina tradicija, sviđalo se to nama ili ne, šator na Trgu. Neki kažu da je time središte grada nagrđeno i da je glavni gradski trg postao vašar, dok neki to apsolutno podržavaju i smatraju kako je dobro što se imamo gdje zabaviti, popiti kuhano vino i pojesti kobasicu. Što je od toga istina, teško je reći, no jedno je sigurno – svake godine šator na trgu sve je puniji. I dok su trgovci zajedno trljali rukama zbog velikog prometa, ja sam odlučio prošetati prema Bogovićevoj i Cvjetnom trgu. Gajevom i Bogovićevom ulicom protežu se štandovi na kojima možete kupiti sve i svašta – od ručno izgrađenih igračaka za djecu do plastičnih pištolja za djecu. Na Cvjetnom trgu također možete popiti  kuhano vino i zasladiti se kobasicama i hrenovkama, a uz to se možete i dobro zabaviti jer se po cijelom centru grada odvijaju brojne svirke.

Najveselije jest svakako na Zrinjevcu, kraj glazbenog paviljona. Meni osobno najljepša lokacija za Advent u Zagrebu puna je glazbenih događanja. Tako će se na Zrinjevcu uz DJ-a moći ispratiti stara, a dočekati nova godina. Uvečer to sve dobiva poseban štih, jer se pale lampice i grad zasja zaista u punom sjaju.

Imate li djecu, ni ona neće ostati zakinuta za zanimljive sadržaje u gradu. Tako na uglu Praške ulice i Trga bana Jelačića svakih pola sata polazi Veseli božićni tramvaj,  radnim danom od 16 do 21 sat, a vikendom od 10 do 20 sati. U Veselom božićnom tramvaju vašu djecu zabavljat će Djed Mraz, Baka Mraz i dobre vile, a vi ćete se moći opustiti ispijajući kuhano vino.

ZET-ov "Veseli božićni tramvaj" na polaznoj stanici u Praškoj ulici

ZET-ov “Veseli božićni tramvaj” na polaznoj stanici u Praškoj ulici

Neovisno o tome volite li ili ne volite božićne blagdane i gužve koje se stvaraju u centru grada tijekom blagdana, Advent u Zagrebu nešto je što bi svakako trebali posjetiti. Ugođaj u gradu zaista je veličanstven, a ponuda svake godine sve bogatija i bogatija!

od ivannekic

Putokazi (prema slobodnim i odgovornim medijima)

Ovogodišnji Međunarodni dan ljudskih prava, koji se već tradicionalno obilježava 10. prosinca, upriličen je promocijom publikacije pod nazivom “Putokazi – prema slobodnim i odgovornim medijima”. Promocija publikacije održala se u Kući ljudskih prava. Rezultat je to zajedničkog projekta Fakulteta političkih znanosti i Kuće ljudskih prava koji su analizirali sadržaje o ljudskim pravima u medijima. Tekstove je pisalo sedam autorica, a publikaciju je uredila docentica na Fakultetu političkih znanosti, Viktorija Car.

Doc. dr. sc. Viktorija Car sa suradnicama Milanom Romić (lijevo) i Sanjom Sarnavkom (desno)

Doc. dr. sc. Viktorija Car sa suradnicama Milanom Romić (lijevo) i Sanjom Sarnavkom (desno)

 

Uvodnu riječ imala je Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e. i članica Kuće ljudskih prava. Istaknula je kako je za potrebe ove publikacije provedena analiza javnog medijskog servisa te neprofitnih medija. Pitate se zašto baš ti mediji? To su mediji kojima primarni cilj ne bi trebala biti zarada već informiranje, edukacija i osvještavanje građana. No, analiza je pokazala da je na javnom medijskom servisu u Hrvatskoj, HRT-u, situacija daleko od zadovoljavajuće. Također je rekla kako je analiziran sadržaj koji govori o ljudskim pravima, ali također i sve što bi se moglo nazvati javnim interesom. Pročitala je i pismo docentice Lejle Turčilo s Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Sarajevu, koja zbog vremenskih neprilika koje su ovih dana zadesile Zagreb nije mogla prisustvovati promociji.

Doc. dr. sc. Viktorija Car i Sanja Sarnavka (s lijeva na desno)

Doc. dr. sc. Viktorija Car i Sanja Sarnavka (s lijeva na desno)

Dekan Fakulteta političkih znanosti prof. dr. sc. Nenad Zakošek sudjelovao je na promociji knjige kao predstavnik Fakulteta. U svom kratkom izlaganju se osvrnuo na područje zaštite ljudskih prava danas. Posebno je ponosan, kako kaže, na svoje iskustvo aktivizma upravo na području ljudskih prava. Naime, sudjelovao je u antiratnoj kampanji Hrvatske koju je devedesetih godina provodio Centar za mirovne studije, jedna od članica Kuće ljudskih prava. Pričao je i o razvoju ljudskih prava u svijetu. Kao veliki pomak na području ljudskih prava ističe donošenje Opće deklaracije o pravima čovjeka koju je donijela Opća skupština UN-a 1948. godine koja je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne međunarodne organizacije. Profesor Zakošek se tek kratko osvrnuo na samu publikaciju, rekavši kako je publikacija izuzetno zanimljivo štivo i preporučuje svima da je pročitaju.

Nakon dekana Zakošeka, riječ je preuzela Milana Romić, jedna od autorica tekstova unutar publikacije i programska voditeljica Kuće ljudskih prava. Objasnila je na koji način su došli do rezultata istraživanja koje su koristili u izradi tekstova. Bitan segment istraživačkog projekta bile su dvije fokus grupe u kojima su sudjelovali građani. Prva fokus grupa bili su građani koji su bili zaduženi da prate elektroničke medije i bilježe dnevnike gledanja, tzv. impresije, a druga skupina bili su studenti i studentice koji su pratili dokumentarce u produkciji FADEIN-a. Time su, prema riječima gospođe Romić, dobili jednu zaokruženu sliku o tome kako se prate ljudska prava u elektroničkim medijima. “Što se tiče publikacije, meni se stvarno osobno čini da bih ja htjela da ovako izgledaju neke moje idealne koje bi voljela čitati zato što je cijelo vizualno rješenje također predstavlja rad aktivističkih slikara i fotografa…”, rekla je Romić.

Milana Romić, projektna voditeljica Kuće ljudskih prava

Milana Romić, projektna voditeljica Kuće ljudskih prava

 

Urednica knjige, docentica Viktorija Car, zahvalila se svima što su usprkos vremenskim uvjetima koji su vladali vani uspjeli doći na promociju. Rekla je kako nema ništa ljepše od toga kada u životu radimo stvari koje volimo i koje nas ispunjavaju. Svih sedam autorica tekstova ovaj su posao odradile na volonterskoj bazi te smatra kako ćemo svi mi barem jednom u životu odraditi neki posao volonterski, zato što to istinski želimo i to nas ispunjava, a ne zato što nas je netko na to natjerao. Na izdavanje ove publikacije potaknulo ju je njezino iskustvo s čitanjem znanstvenih publikacija. Kad je počela raditi na Fakultetu političkih znanosti, susretala se s mnogim znanstvenim tekstovima koji su bili krajnje suhoparni i nepristupačni širem društvu. Upravo joj je ta činjenica bila misao vodilja pri izradi publikacije.

 

Kako se ovaj izvještaj ne bi pretvorio u suhoparno nabrajanje onoga što je na predstavljanju rečeno – htio bih se nadovezati na jednu od izjava gospođe Sarnavke koja je rekla kako je ona vječiti pesmist i da ne vjeruje da će se u skoroj budućnosti išta promijeniti na području ljudskih prava. No ipak kaže kako ju to neće spriječiti da i dalje glasno istupa protiv svake nepravde. I zato, kada idući put prošetate svojim gradom, kvartom ili ulicom, ne okrećite glavu od problema s kojima se mi ljudi svakodnevno suočavamo, a to je zaštita ljudskih prava. LGBTTIQ skupine, Romi te sve manjinske skupine su ljudi i imaju pravo živjeti kao i svako biće na ovome svijetu. Ovo imajte na umu svakoga dana, a ne samo kada se obilježava Međunarodni dan ljudskih prava. Posebno je to bitno za nas novinare koji smo, kako na samoj naslovnici publikacije piše, otkrili ljudska prava. Zato bi mi, mladi novinari, kao predstavnici medija i psi čuvari demokracije trebali pridavati posebnu pažnju ljudskim pravima kako i sami danas sutra ne bismo bili diskriminirani.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

od ivannekic

Lauba – kuća za ljude i umjetnost

Već nekoliko mjeseci slušam u medijima o Laubi. Nedavno je tamo održan i Cro a porter, jedan od središnjih modnih događaja u Hrvatskoj kao i brojne druge manifestacije. S obzirom na to da me zanimalo što je to i što se to tamo nalazi i ja  sam se odlučio na posjet Laubi.

Slika

Lauba je lokalni naziv za kružni drvored korišten u Vrbovcu, a pretpostavlja se da dolazi od njemačke riječi “laub” koja označava lišće. Danas je to moderna galerija, smještena na zagrebačkom Črnomercu, udaljena svega par minuta hoda od okretišta Črnomerec.

Fotografija preuzeta s portala "pogledaj.to"

Fotografija preuzeta s portala “pogledaj.to”

Na samom ulazu u prostor Laube smješten je moderno uređen bistro u kojem se može popiti kava, sok ili pak možete pojesti neka od egzotičnih jela poput kruha od banane.

Galeriju smo posjetili na incijativu docenta Dragojevića, pa je tako za nas bilo organizirano i stručno vodstvo, koje se dodatno plaća. No, kroz galeriju vas ne vode obučeni vodiči već studenti koji tamo volontiraju. Takva inicijativa je hvalevrijedna, no studenti koji su nas trebali pobliže upoznati s djelima unutar galerije bili su nepripremljeni i često izgubljeni u postavu galerije.

U postavu Laube nalaze se djela mnogih poznatih i manje poznatih mladih umjetnika, a mene se posebno dojmila skulptura umjetnika Kristiana Kožula pod nazivom “Neimenovano (specijalac 1). Umjetnik kaže kako skulptura ironijski evocira portretnu bistu time što ju lišava upravo njezine osnovne funkcije, prikaza konkretnog pojedinca. Umjesto toga umjetnik predstavlja anonimni lik pripadnika specijalne policije u punoj zaštitnoj opremi, ali na sebi nosi plašt i cvijeće. Zasigurno, sama pomisao na interventnog policajca u nas budi dvojake osjećaje. S jedne strane vidimo ga kao pripadnika institucije koji bi trebao štititi naša prava, a s druge strane pojavljuje se kao oličenje represije prilikom uličnih incidenata ili brojnih protesta.

Neimenovano (specijalac 1)

Neimenovano (specijalac 1)

Jedna od zanimljivosti ove “Kuće za ljude i umjetnost” je koncept Co-working prostora. “Coworking je oblik poduzetništva temeljen na umrežavanju  iobavljanju samostalne djelatnosti različitih profesionalaca u zajedničkom radnom prostoru.” U Laubi postoji nekoliko ureda otvorenog tipa koje svatko može iznajmiti. Mjesečni najam stoji 1000, a dnevni 50 kuna. Same prostorije su namještene vrlo moderno i otkačeno, a od vodiča doznajemo kako je ovaj koncept, barem što se tiče ove galerije, zaživio.

Fotografija preuzeta s portala Lauba.hr

Fotografija preuzeta s portala Lauba.hr

Ono što zaista oduševljava u Laubi jest činjenica da je teško iznijeti univerzalnu interpretaciju o djelima koja se nalaze u stalnom postavu. Svaki posjetitelj ima svoju interpretaciju pojedinog djela, a to je ono što su sami umjetnici htjeli postići. Promišljanje o suvremenom svijetu kroz interpretaciju umjetničkih djela. Ne mogu reći da su me se djela svidjela, budući da nisam neki obožavatelj suvremene umjetnosti, no prostor u kojem se galerija nalazi, rasvjeta i raspored elemenata u prostoru čine ju specifičnom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Što se tiče cijene ulaznica, ona za studente iznosi simboličnih 10 kuna. Ukoliko želite, možete postati članovi Laube i za svega 100 kuna godišnje možete neograničeno posjećivati galeriju i slobodno prisustvovati svim eventima koji se u njoj odvijaju. O samom financiranju nismo uspjeli saznati mnogo, pa čak ni na inzistiranje docenta Dragojevića. S obzirom na to da se radi o privatnoj zbirci, financiranje je stroga tajna. Sva djela unutar postava su na prodaju, osim onih koje Lauba nije sama otkupila.

Ova galerija svakako bi trebala biti novo mjesto na vašoj listi posjeta kulturnih objekata. Adresa je Baruna Filipovića 23a, Črnomerec, a radno vrijeme je radnim danom od 15 do 23 sata.

od ivannekic

Svečano otvorenje regionalne konferencije

Na Fakultetu političkih znanosti 15. studenog otvorena je regionalna medijska konferencija pod nazivom „Traditional values in the new media environment“.

Predsjednik HND-a Zdenko Duka

Predsjednik HND-a Zdenko Duka, photo by: Maja Čirjak

Na Fakultetu političkih znanosti (FPZG) 15. studenog otvorena je regionalna medijska konferencija u organizaciji Američkog veleposlanstva u Zagrebu, Hrvatskog novinarskog društva i FPZG-a.  Dekan Fakulteta prof. dr. sc. Nenad Zakošek  izrazio je zahvalnost Američkom veleposlanstvu na donaciji koja je omogućila pokretanje Televizije Student, televizije nove generacije. Zdenko Duka, predsjednik HND-a istaknuo je  kako je TVS korisna za studente i sve ostale te je otvorena za različite sadržaje kakve nemamo prilike gledati u mainstream medijima.

Dekan FPZG-a Nenad Zakošek, photo by: Maja Čirjak

Kenneth Marten, novi američki veleposlanik u Zagrebu, usporedio je slobodno novinarstvo s kisikom. Smatra kako bi veća profesionalizacija novinarstva doprinijela stvaranju kvalitetnijih medijskih sadržaja.

Joe Bergantino, direktor New England centra za istraživačko novinarstvo, istaknuo je da postoji velika potreba za istraživačkim centrima u SAD-u, jer istraživačkog novinarstva na postajama CBS-a nema. “Svaki medij, pa tako i oni ozbiljni, imaju svoju publiku”, dodao je Bergantino.

Na završnom dijelu otvaranja studenti Nataša i Filip  predstavili su projekt Televizije Student – televizije za pametne, otvorene i znatiželjne ljude. Predstavljen je i promo spot Fakulteta političkih znanosti koji su izradili studenti smjera televizija, a zaradio je  gromoglasan pljesak. Konferencija traje do 17. studenog u prostorijama HND-a u Perkovčevoj.  Tijek konferencije možete pratiti na Facebooku i Twitteru Televizije, kao i u našim emisijama i na webu.

Zasluge za snimanje i montažu videa idu kolegici Andrei Bagarić. 🙂

publika

photo by: Maja Čirjak

od ivannekic