Da mi je prije nekoliko godina rekao da ću raditi tj. volontirati u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu rekao bih mu da se šali. Ta insititucija u meni je uvijek izazivala strahopoštovanje. Uvijek sam se pitao kako je to raditi u ustanovi gdje se nalazi toliko visokopozicioniranih osoba sa Sveučilišta u Zagrebu. Rektor Sveučilišta, prorektorice i prorektori i Rektorski zbor samo su neke od osoba i institucija samo su djelić osoba i ureda koji djeluju unutar Rektorata. Rektorat Sveučilišta u Zagrebu nalazi se na adresi Trg maršala Tita 14 u zgradi Pravnog fakulteta.
Prije nekoliko mjeseci na mrežnim stranicama Sveučilišta u Zagrebu i mog matičnog fakulteta, Fakulteta političkih znanosti izašao je natječaj za volontiranje u Uredu za odnose s javnošću Sveučilišta. Ne očekujući previše, poslao sam e-mail s prijavom. Tjedan dana nakon stigao je poziv iz Rektorata od glasnogovornice Sveučilišta mr. sc. Tamare Dagen. Ona me obavijestila kako sam prošao u uži krug i kako trebam doći na razgovor. S malom tremom, nekoliko dana poslije zaputio sam se u Rektorat. Zbunjen tim velikim hodnicima s mnogo soba, malo sam lutao hodnicima no ubrzo sam naletio na koordinatoricu studenata Romanu, koja je volontirala cijelu prošlu godinu i dočekivala nas nove i zbunjene studente novinarstva i komunikologije. Na natječaj su se mogli prijaviti studenti diplomskog studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i studenti diplomskog studija komunikologije na Hrvatskim studijima.
Zgrada Rektorata Sveučilišta u Zagrebu
Nekoliko minuta kasnije, glasnogovornica me pozvala u vijećnicu na razgovor. Očekujući vrlo služben i hladan ton glasnogovornice, nemalo sam se iznenadio ljubaznošću i gostoljubivošću kojom sam primljen na razgovor. Glasnogovornica me pitala par pitanja o meni i o tome čime se bavim osim studija. Nekoliko dana kasnije, stigla je dobra vijest. Primljen sam! Postao sam volonter u Uredu za odnose s javnošću Sveučilišta u Zagrebu u Rektoratu Sveučilišta. Vjerujem da vam ovo zvuči sve jako službeno i zastrašujuće, meni je također tako zvučalo na prvu, no moja iskustva sve su samo ne zastrašujuća. Dočekala me vesela, prijateljska atmosfera uz dozu ozbiljnosti, jer ipak se radi o poslu. No, vjerujte, iza tog zastrašujućeg i dugačkog naslova, Rektorat Sveučilišta u Zagrebu kriju se dobri, pristupačni i nadasve profesionalni ljudi. Svi redom od osobe koja sjedi na porti pa do Rektora prof. dr. sc. Alekse Bjeliša, osobe su s kojima najnormalnije možete popričati i postaviti im pitanja bez ikakvog straha. Dapače, oni su ovdje da biste im postavljali pitanja i da biste im rekli što vas eventualno muči.
Volonterka Matea preuzima članke s Interneta
Sada se vratimo poslu koji obavljam kao volonter u Uredu. Naša zadaća je odrađivati press cliping na kojem se prikupljaju članci kako o Sveučilištu u Zagrebu, tako i o ostalim insititucijama visokog obrazovanja u Hrvatskoj te ministru Jovanoviću i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. U uredu volontira nas šestero. Dvoje volontira ponedjeljkom (budući da volonteri ponedjeljkom moraju obraditi i naslove od subote i nedjelje), a ostale dane po jedan volonter. Radni dan svakog od volontera započinje u 8. 30 h prelistavanjem tiskanih izdanja Jutarnjeg lista, Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije i Novog lista. Iz tiskanog izdanja izrezuju se svi članci koji imaju bilo kakve veze sa Sveučilištem u Zagrebu i ostalim institucijama visokog obrazovanja u Hrvatskoj, kao i s MZOS-om. Nakon izrezivanja članaka sjedamo za računalo i pokrećemo internetsku stranicu Press Cut koja generira članke koje imaju veze sa sveučilištima i ministarstvom, a budući da mi ne možemo popratiti sve lokalne novine u RH, sustav je to koji takve stvari prati i bilježi umjesto nas. Također se prate i arhiviraju članci s pet hrvatskih portala. Nakon što sve to napravimo, objave se uploadaju u bazu Sveučilišta u Zagrebu te se e-mailom šalje poveznica na medijske objave za određeni dan svim uredima Sveučilišta u Zagrebu. Također se radi i na analizi medijskog sadržaja tj. objava o sveučilištima i svemu što ima veze s visokim obrazovanjem u Hrvatskoj.
Volontira se na rok od godinu dana i nakon toga se dobiva potvrda i preporuka za posao Ureda za odnose s javnošću Sveučilišta. Moja iskustva s volontiranjem su pozitivna. Postavljen sam za koordinatora volontera i mogu reći da koordiniram jednu malu, ali vrijednu grupu ljudi koja je voljna raditi i uvijek je spremna pomoći. O svojim kolegama mogu reći sve najbolje i mislim da ćemo i nakon što završimo ovaj posao ostati prijatelji te s vremena na vrijeme odlaziti na kave.
Volonteri Ureda za odnose s javnošću Sveučilišta u Zagrebu
Svima onima koji razmišljaju gdje bi odradili praksu, a žele se baviti PR-om, moja topla preporuka je upravo Ured za odnose s javnošću Sveučilišta. Iako je posao odgovoran, ne zahtjeva puno vremena jer nas je dosta, a i podrazumijeva se da smo studenti čije su fakultetske obaveze još uvijek na prvom mjestu. Mislim da je upravo to velika prednost volontiranja ovdje. Glasnogovornica Tamara Dagen ima razumijevanja za obaveze na fakultetu. Naučit ćete puno toga, upoznati nove kolege i pritom steći nova iskustva i nove prijatelje.
Svaštara 
Odlično, kolega! 🙂 posao u Rektoratu stvarno nije zahtjevan (nije teško odvojiti jedan dan u tjednu da bi se učinilo nešto korisno i steklo određeno iskustvo), a zauzvrat daje puno smijeha i stvarno dobrog raspoloženja, posebno kada se svi okupimo oko jednog stola i kada krenu priče koje se nastavljaju i u tramvaju… Ne znam iz kojeg razloga nisi pohvalio tehnološku razvijenost uredske opreme, ali možda je i bolje da nisi. Unatoč gubljenju živaca dok skener proradi, kompjuter otvori word ili neku internetsku stranicu, ovaj je posao odlična prilika za sve buduće PR-ovce i novinare. Ako ništa drugo, naučit će nas strpljenju 🙂
Odličan post, drago mi je da si napisao više o tome. Ovakve stvari su odlične za stjecanje iskustva, poznanstava i, naravno, životopis. Mislim da će ti puno pomoći to što ćeš od njih dobiti pismo preporuke, preporuka iz Rektorata se sigurno jako cijeni.
Cini mi se nekako da su se studenti mrdnuli i poceli izlaziti iz ideja o tome kako ih profesori ne trebaju zapamtiti, ne trebaju biti aktivni, samo da oni zavrse seminar sto prije i odu na kavu… Kao da su svi mislili da ima nesto lose u tome da te profesor zapamti prije. A oni studenti kojima profesori znaju ime mogu kad iz zatreba traziti preporuke koje su jako vazne prilikom prijave za posao, nastavak studiranja i sl. Evo jedan clanak koji prica o tome, a koji mi se jako svidio: http://www.historiann.com/2010/01/21/letters-of-recommendation-for-job-applicants-how-important-are-they/ i jedan clanak sa stranice za studente novinarstva: http://journalism.uoregon.edu/podcast/why-are-letters-recommendation-important
Odličan post! Fotografije su dobre rezolucije i tekst razumljiv! Jedino fali neki hiperlink… Što se teme tiče, i ja sam se prijavila na isti natječaj ne očekujući puno pa se nisam ni jako razočarala kada sam dobila odbijenicu. Moj prosjek od 3,9 nije bio zadovoljavajući, ali tvoj od 5,0 definitivno je i stoga je odabir kandidata sasvim razumljiv i legitiman. Želim ti puno sreće u daljnjem napredovanju i press clipingu!
Ovo je stvarno super post! I sama volontiram već dugo i mogu reći da imam samo pozitivna iskustva. Mnogi mladi odbijaju volontirati, jer za to nisu plaćeni i kao da ne shvaćaju što sve volontiranjem mogu dobiti. Prvi pravi posao koji sam dobila, bio je upravo na temelju iskustva na tom području kojeg sam stekla volontiranjem. Osim iskustva volontiranjem se stječu i poznanstva koja su uvijek bitna. Jedan od pozitivnih primjera koje znam jest djevojka iz Osijeka koja je nakon završetka politologije dugo tražila posao u Osijeku no nije ga nikako mogla naći pa je krenula volontirati kako bi radila nešto korisno i maknula se iz kuće. Volontirala je sve češće i duže i naposlijetku se i zaposlila u Volonterskom centru Osijek gdje već dugo radi na neodređeno vrijeme. U svakom slučaju, volontiranje se isplati!