Već nekoliko mjeseci slušam u medijima o Laubi. Nedavno je tamo održan i Cro a porter, jedan od središnjih modnih događaja u Hrvatskoj kao i brojne druge manifestacije. S obzirom na to da me zanimalo što je to i što se to tamo nalazi i ja sam se odlučio na posjet Laubi.
Lauba je lokalni naziv za kružni drvored korišten u Vrbovcu, a pretpostavlja se da dolazi od njemačke riječi “laub” koja označava lišće. Danas je to moderna galerija, smještena na zagrebačkom Črnomercu, udaljena svega par minuta hoda od okretišta Črnomerec.
Fotografija preuzeta s portala “pogledaj.to”
Na samom ulazu u prostor Laube smješten je moderno uređen bistro u kojem se može popiti kava, sok ili pak možete pojesti neka od egzotičnih jela poput kruha od banane.
Galeriju smo posjetili na incijativu docenta Dragojevića, pa je tako za nas bilo organizirano i stručno vodstvo, koje se dodatno plaća. No, kroz galeriju vas ne vode obučeni vodiči već studenti koji tamo volontiraju. Takva inicijativa je hvalevrijedna, no studenti koji su nas trebali pobliže upoznati s djelima unutar galerije bili su nepripremljeni i često izgubljeni u postavu galerije.
U postavu Laube nalaze se djela mnogih poznatih i manje poznatih mladih umjetnika, a mene se posebno dojmila skulptura umjetnika Kristiana Kožula pod nazivom “Neimenovano (specijalac 1). Umjetnik kaže kako skulptura ironijski evocira portretnu bistu time što ju lišava upravo njezine osnovne funkcije, prikaza konkretnog pojedinca. Umjesto toga umjetnik predstavlja anonimni lik pripadnika specijalne policije u punoj zaštitnoj opremi, ali na sebi nosi plašt i cvijeće. Zasigurno, sama pomisao na interventnog policajca u nas budi dvojake osjećaje. S jedne strane vidimo ga kao pripadnika institucije koji bi trebao štititi naša prava, a s druge strane pojavljuje se kao oličenje represije prilikom uličnih incidenata ili brojnih protesta.
Neimenovano (specijalac 1)
Jedna od zanimljivosti ove “Kuće za ljude i umjetnost” je koncept Co-working prostora. “Coworking je oblik poduzetništva temeljen na umrežavanju iobavljanju samostalne djelatnosti različitih profesionalaca u zajedničkom radnom prostoru.” U Laubi postoji nekoliko ureda otvorenog tipa koje svatko može iznajmiti. Mjesečni najam stoji 1000, a dnevni 50 kuna. Same prostorije su namještene vrlo moderno i otkačeno, a od vodiča doznajemo kako je ovaj koncept, barem što se tiče ove galerije, zaživio.
Fotografija preuzeta s portala Lauba.hr
Ono što zaista oduševljava u Laubi jest činjenica da je teško iznijeti univerzalnu interpretaciju o djelima koja se nalaze u stalnom postavu. Svaki posjetitelj ima svoju interpretaciju pojedinog djela, a to je ono što su sami umjetnici htjeli postići. Promišljanje o suvremenom svijetu kroz interpretaciju umjetničkih djela. Ne mogu reći da su me se djela svidjela, budući da nisam neki obožavatelj suvremene umjetnosti, no prostor u kojem se galerija nalazi, rasvjeta i raspored elemenata u prostoru čine ju specifičnom.
Što se tiče cijene ulaznica, ona za studente iznosi simboličnih 10 kuna. Ukoliko želite, možete postati članovi Laube i za svega 100 kuna godišnje možete neograničeno posjećivati galeriju i slobodno prisustvovati svim eventima koji se u njoj odvijaju. O samom financiranju nismo uspjeli saznati mnogo, pa čak ni na inzistiranje docenta Dragojevića. S obzirom na to da se radi o privatnoj zbirci, financiranje je stroga tajna. Sva djela unutar postava su na prodaju, osim onih koje Lauba nije sama otkupila.
Ova galerija svakako bi trebala biti novo mjesto na vašoj listi posjeta kulturnih objekata. Adresa je Baruna Filipovića 23a, Črnomerec, a radno vrijeme je radnim danom od 15 do 23 sata.
Svaštara 
Zanimljivo, nisam razmišljala o posjetu Laubi, ali trebalo bi i to vidjeti. 🙂 Odlično što je tako jeftina ulaznica. Čitala sam o tim uredima već negdje, jako dobra ideja, sumnjam da postoji još negdje u Hrvatskoj.
Od nekoliko postova o Laubi, ovaj mi se čini najboljim u kompletu sa slikama i tekstom.
Bio sam nekoliko puta u Laubi i ima dušu. Super mi je u Zagrebu to što postoje prostori koji izvana izgledaju neugledano i samo da čekaju rušenje (barem tako izgleda), a unutra prostor i sadržaj doslovno uzimaju dah.
Moja prijateljica je svojedobno volontirala u Laubi tako da sam upoznata s većinom ‘insajderskih’ informacija o samoj galeriji, ali moram priznati da tvoj iscrpan post itekako mami one koji se još nisu odlučili na posjet ovom ‘kulturnom centru’ kako ga ja od milja zovem 🙂 Što se tiće najma za urede, smatram da je cijena vrlo pristupačna i korektna za ovakav tip interijera.
Počeci zgrade Kuće Lauba sežu u 1910. kad ju je projektiralo građevinsko poduzeće Emil Eisner i Adolf Ehrlich. Tada je služila kao jahaonica u sklopu vojnog kompleksa austrougarske vojske, a kasnije postaje tkaonica Tekstilnog kombinata Zagreb, koji ovdje djeluje do 2008. godine.
Nisam još posjetio Laubu, ali vjerojatno hoću jer su sada kroz zimu promijenili svoje radno vrijeme. Tako sada rade ponedjeljak- petak i nedjeljom od 14 do 22h, a subotom od 11 do 22h. Tako da svi koji ste mislili posjetiti Laubu, sada to možete učiniti i ravnajući se po novom radnom vremenu.