Nikada nisam bio neki stručnjak za sport pa u ovom postu nećete pročitati izvještaj o onom sportskom dijelu cijelog natjecanja. Ivica Kostelić bio je odličan četvrti nakon prve vožnje, a drugu vožnju završio je na 8. mjestu. Austrijanac Marcel Hirscher drugi put zaredom postao je sljemenski snježni kralj. I da, to bi bilo otprilike sve što ćete čuti o tome.
Crveni spust
Kolegica Iva Lukač i ja zaputili smo se tog jutra, 6. siječnja prema Sljemenu, odnosno na Snježnu Kraljicu. Autobusi koji su nas prevozili do staze polazili su s Mihaljevca. Postojale su tri zone. Autobus u zoni A polazio je s Mihaljevca prema Domu Željezničara, autobus u zoni B prema Ženskom Sedlu a autobus u Zoni C prevozio je gledatelje iz Stubičkih toplica do Apartmanske kuće “Snježna kraljica”. Kolegica i ja imali smo ulaznice za zonu B.
Dvadesetominutna vožnja prema Ženskom sedlu puna je serpentina i definitivno nije za one slabijeg želuca, a pogotovo za one koji su na tu utrku krenuli pijani. Nažalost bilo je i takvih. Dolaskom na Žensko Sedlo čekalo nas je 20 minuta hoda do Crvenog spusta gdje se održavala utrka. Budući da je bilo prilično bilo je mnogo blata tako da ste već do same staze poprilično blatnjavi. To je onaj neugodan dio cijele priče. Velika mana zone B jest ta što su gledatelji te zone stizali s druge strane staze, a Krumpirište (prostor za zabavu i okrjepu) nalazio se s druge strane staze. Kako je jedini put do druge strane staze vodi upravo preko staze tako smo ja i kolegica morali pričekati puna dva sata da prođe prva vožnja kako bismo mogli doći do hrane.
Gledatelji na Crvenom spustu
Nakon što su prostrli tepih kako bismo prešli preko staze, zaputili smo se prema Krumpirištu. Na Krumpirištu je bila postavljena pozornica na kojoj je bio organiziran zabavni program za gledatelje kao i šatori u kojima se dijelila hrana. Tako ste se mogli osladiti zagorskim grahom s kobasicama, hot-dogovima i sendvičima a za one najmanje bile su tu i Milka čokoladice. Zabavni program vodio je DJ Antene Zagreb Ivan Vukušić, a atmosferu je uz DJ-a Antene Zagreb zagrijavao i bend Živa legenda. Posebno moram pohvaliti bend za odlično podizanje atmosfere na Krumpirištu. Veliki problem na Krumpirištu bilo je blato. Ispred pozornica nalazila se ogromna kaljuža u kojoj ste mogli upasti u blato doslovce do koljena, a neki od prisutnih uspjeli su zamazati i jakne. Naravno, ništa to nije smetalo ljudima koji su ovdje došli navijati i bodriti našeg Ivicu Kostelića, a i sve druge skijaše.
Krumpirište
Odlični navijači i predivna atmosfera ono su što svake godine oduševljava kako nas novinare, tako i skijaše. Marcel Hirscher, snježni kralj 2013. u izjavi kojoj je dao medijima istaknuo je upravu tu odličnu atmosferu navijanja na Sljemenu. Za svakog skijaša navijalo se i vikalo kao da svakog trena prolazi Ivica Kostelić. Atmosfera je to koju vam teško tko može opisati već ju treba doživjeti, a djelić atmosfere sa Sljemena pokušat ću dočarati putem fotografija i snimaka. Sljemensku utrku obilježila je gusta magla i snijeg koji je lagano padao pa je vidljivost na nekim mjestima bila smanjena. No, ništa nije moglo obeshrabriti navijače na vrhu Medvednice da navijaju iz sveg glasa.
Atmosfera u gledalištu
Vozeći se u autobusu prema Mihaljevcu odlučio sam kako ću i sljedeće godine doći ovdje i bodriti skijaše. Zašto? Rekao bih zbog odlične atmosfere koju možete doživjeti, a i neusporediv je doživljaj pratiti utrku uživo i s TV-ekrana. Dio atmosfere iz gledališta i na Krumpirištu možete pogledati u videima koji slijede!
Svaštara 
Dragi kolega, ja sam bila prisutna na ženskoj utrci. I jako mi je drago što mi djeluje, kada čitam tvoj post, kao da sam ga ja pisala, odnosno, dijelim mišljenja i dojmove s utrke s tobom (naravno, ti si bio na muškoj utrci za koju svi kažu da je daleko bolja, bolja atmosfera, više ljudi…). Zaustavit ću se na kaljuži, to mi je bio najgori dio, ja sam upala u nju (nadam se da ti nisi imao to iskustvo =)) i najradije bih da sam mogla pobjeći od tamo ali se kao problem pokazalo to što sam bila na drugoj strani staze, pa sam ,isto kao što ste i vi morali čekati da dođete do Krumpirišta da se okrijepite, morala čekati kraj utrke. I pomirila sam se s činjenicom da nema “mrdanja”, tu sam di jesam i na kraju mi je bilo odlično i ponovila bih sljedeće godine ako ću imati priliku. Iako bih voljela uživo vidjeti atmosferu na muškoj utrci ti si je vrlo lijepo dočarao..=)